Jelena VOLIM TE !

R. Tagore - Čeznem da ti kažem najdublje riječi

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Napisati, na primjer:
“Noc je posuta zvijezdama,
Trepere modre zvijezde u daljini.
Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.”

Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Volio sam je,
a ponekad je ona i mene voljela.

U nocima kao ova bila je u mom narucju.
Ljubih je, koliko puta,
ispod beskrajnog neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je voljeo.
Kako da ne volim njene
Velike nepomicne oci.

Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Misliti da je nemam,
osjecati da sam je izgubio.

Slusati noc beskrajnu,
jos mnogo duzu bez nje.
I stih pada na dusu kao rosa na pasnjak.

Nije vazno sto je moja ljubav ne sacuva.
Noc je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Dusa je moja nesretna sto ju je izgubila

Kao da je zeli pribliziti moj pogled je trazi.
Srce je moje trazi, a ona nije uza me.

Ista noc u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, sigurno,
ali koliko sam voljeo!
Moj glas je trazio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripasce drugome.
Ko prije mojih poljubaca.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista,
no mozda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug!

I jer sam je u nocima poput ove
drzao u narucju,
dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pisem.

Federico Garcia Lorca